|
||||||||||||||||||||||||||||||||||
Aleksić Dragutin (Srbija)1947-2011. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() |
Rođen 1947. u Sladaji kod Despotovca, Srbija. Skulpturom se bavi od 1968. Njegova zaokupljenost egzistencijalnim problemima seljaka, gorštaka, rudara, vidljiva je u skulpturi izuzetne izražajne snage, postignute osobenim načinom izvođenja, više pod snažnim udarcima sekire u drvo nego dletom vajara. Skulptorskim tretmanom delo Dragutina Aleksića dotiče se art bruta ili tačnije, nalazi se na granici naivne umetnosti i art bruta. Izlaže od 1970. godine na samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Za svoja dela više puta dobitnik je međunarodnih nagrada i priznanja. Najveća zbirka njegovih skulptura nalazi se u MNMU u Jagodini, Srbija. Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja za svoje skulpture. Vođen snažnim instinktom, prenosi svu sirovu energiju u drvnu masu, ističući dominantnu snagu čoveka – gorštaka, koji otima od prirode u borbi za opstanak. Na skulpturama sa umnoženim likovima, retke su centralne ličnosti i događaji. Aleksić vaja i oslobađa misao a ne priču, otuda je intenzitet ekspresivnosti najizražajniji u samom postupku hitrog zasecanja, kako bi svoju misao što brže učinio vidljivom. Dublji, nagli, neočekivani zasek u drvnu masu stvara dinamične svetlosne efekte u kojima igra svetlosti i senke čitavom delu daje dodatnu dimenziju. Umetnik je akcije, instinkta a ne likovnog predumišljaja. Zato je njegova misao sirova, neobrađena ali direktna, sugestivna, ponekad šematski data ali intenzivna i dorečena. |
Iz celih masa monumentalnih stabala koji liče na svojevrsne toteme
izranjaju glave, poprsja, ređe cele figure ljudi i životinja, kao i
rastinje.
Literatura:
M. Bošković, M. Maširević, Samouki likovni umetnici u Srbiji,
Torino, 1977. |
||||||||||||||||||||||||||||||||
Planinska svadba, 1968. drvo, visina 114cm |
||||||||||||||||||||||||||||||||||
|